|
|
| < | lipanj, 2008 | |||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv
Gdje leptiri na najbolji način iskoriste dan?!
- blog.hr
- i kornjace lete!
- Bjele-lanetove misli..
- sensitive starlight :)
EYESBURN - Shine
Mind my own inna disya madz one food to eat clothes fi wear love fi share message in the music so they gotta be aware who you deal who you trust who you swear
I like you like you know what is true to be strong get along nothing’s wrong hope they never disrespect you take you for a fool cause I’m thinking that you’re really kind a cool
when I see you coming my way I greet life today
climb on a tree just we reach a little energy leaving you be like a bird you haffe free nobody ruler of your destiny turn it to light shine it’s now it never could be forever the very last time
GLUP - Petar Popovic
kako volim biti glup
zabiti oštricu svog jezika u mjesec
i poljubiti hladan vjetar u usta
nesvjesno se igrati prstima
i,kao Bill Gates na tripu,
otpuhnuti zvjezdanu prašinu sa svog šala
rugati se svojim uspomenama
iznervirati do kraja svoje prijatelje
onda ih dovesti na moj teritorij gluposti
postavljati glupa pitanja bivšim curama
razgovarati sa budućim
dok me neki slučajni prolaznik
ne probudi i osmjehom
rasprsne mjehurić u kojem
zaboravljam i opet učim hodati
dok me vlastita savjest
ne prelije iz šupljeg u prazno
kako volim biti mlad
...
tisuće anđela
baterijskim svjetiljkama
traže nas na nebu
budi tiho
možda se ne sjete
da bi mogli biti
na zemlji
...
kako su smiješne
pokvarene neonke
dok zastarjelo trepere
i smiješna si
dok pokušavaš shvatiti
koji mi je vrag večeras
treba mi cijeli život
da bih ti objasnio
što možeš sama
shvatiti u jednoj sekundi
tišine
ostavljam kompas
pored tvornice aluminija
i bacam u rijeku
trenutak u kojem
sam se već predugo zadržao
10 minuta
prije zadnjeg autobusa
voliš me
i ne prepoznaješ
dok grlim
uličnu lampu
OTKAZANA PREDSTAVA - Slaven Slipčević - Slija
Pitala si što se s nama događa
i da li imam vremena
da te u oči pogledam
Htio sam ti ruku uzeti
Ti si se tiho bojala
da je opet ne izgubim
Ima li u ovom proljeću još mjesta za nas?
Loša društva su nam uvijek na suncu stajala
Otkazana predstava, zbog neuke publike
Pod usnama još čuvaš lijeve poljupce
Ponekad ih pronađem
zataškane,
bačene
Pitala si zašto kiša uvijek padne subotom
I da li imam snage da o svemu pričamo
Prehladno je, malena, za dobar odgovor
Odšetali smo skupa mnogo slijepih ulica
Htio bih ti nešto reći
Al' ne znam što osjećam
Možda te još volim,
Možda sam ponosan
Čekaj me, i ja ću doći,
samo me čekaj dugo.
Čekaj me i kada žute kiše
noći ispune tugom.
Čekaj me i kada vrućine zapeku,
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge nitko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada čekanje dojadi
svakome koji čeka.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći.
Ne slušaj kad ti kažu
kako je vrijeme da se zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati
da više ne postojim,
neka se tako umore čekati
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj i nemoj sjesti s njima,
i nemoj piti ništa.
Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubit neće.
Nek rekne tko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Tko čekati ne zna, taj neće shvatit,
niti će znati drugi da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim dugim.
Nas dvoje samo znat ćemo kako
preživjeh vatru kletu-
naprosto, ti si čekati znala
kao nitko na svijetu.
- ovo je jedna, meni jako draga pjesma.. morala sam je podijeliti sa svijetom, makar se tek sacica njih osvrce na mene (zasad!)..
hvala prijatelji.. znate da vas volim!
ELEMENTAL - Male stvari
Čudan osjećaj u trbuhu, al nemoj mi ga kvarit
I danas mi je uspjelo – zaljubit se u male stvari
Neki put krivo je jutro, ili stranac što te pozdravi
neki put je kriv hiphop beat ili rif na gitari
Sunce, hvala ti, što si izašlo za mene
Sunce, obećajem, misli su mi pozitivne
Zakoračim u dan bez suvišnih očekivanja
pitanja, nadanja, sita sam skrivanja.
Ljudi su opet sivi, njihov pogled grebe pod
i šutke gaze ubrzano, ne vide plavi svod.
Prezirno se smiju kad skuže da sam sanjar
jer su svjesni di žive i kako žive – jasna stvar.
I znam da je crnjak i da smo zapeli u sridu
u rukavu nosim osmjeh pa ga imam u vidu.
Dopusti mi... da te razoružam
Otpuhni brige, primi sunce što ti pružam
Dobro skriveni u kockice,
mjesto što zovu dom
s crnim povezom prek očiju
ne žude za slobodom
Zrake udare u njih al otpor je uvijek jak
ljudi izvana obasjani u sebi nose mrak
zbog njih nebo se zatvori
zaplače kao dijete
šalje buru da ošamari,
protrese
da se sjete onih malih stvari
zraka i sunca nad njima
da shvate
još uvijek pozitivnih stvari ima
EYESBURN - All Right
No one is divine seems like we all need some time
rocky road we crawling through this heavy land
when you ever lied your friend slowly dying friendship ends mentally we/you slipp to no one
yes we know it’s often still you can’t pretend and emptiness is something that is hard to bend
no I won’t reveal them no like I don’t care them know what the them doing if them think its fair
A unity I greet
A levity I choose
A life prosperity hope we never gonna loose
wish everything is allright please lord have mercy never let them from your sight we all did some wrong from bad we go to worse please give I streight while we movin on
Originally…….
ne mozes mi reci da me volis.
ne prihvacam to od osobe koja nikad nece biti ono sto trebam. osobe koja me plasi.
vrtimo se u krug, ja sama, ja ponekad s tobom, ti ponekad sa mnom. sam uvijek.
njeznost se ne moze akumulirati u jednu obicnu zutu ruzu koja pretjerano mirise. i ne zelim od tebe velike rijeci. velike rijeci su i stvorene lišene svake njeznosti. imas svoje svijetle trenutke, zanimas, ali mozda smo mogli pustiti jos koju godinu izmedju ovih posljednjih susreta. prečesti smo si. za jednu vezu koja ne zna za seks, malo smo pretjerali. vjerojatno zato sto volim tvoju morrisonsku kosu, a ti moje oci valjda. i jos par sitnica.
je li dovoljno sto te voli alkohol iz mene? jer ako nije, onda ces morati shvatiti moje pisanje. a znam da nemas tu snagu, jer upoznao si me kad kosa nije bila dovoljno duga. znas, zagrljaji vise nisu na popustu u onoj trgovini pokraj venecijanskih lavova na fasadama i ponekad ih zaplijeni policija zbog prevelike kolicine u gepeku autobusa. sva sreca pa mi barem lice nisu upamtili.
zapali cigaretu i sjecat cu se tvoga glasa. ali ne trazi vise da trgamo pice ljudima iz ruku. ne pocinji sa socijalnim pricama i ne budi napadan.
mi nismo prica. mi smo hematomi jedno na drugome.
volis me? ne seri!
ljetogroznima
i opet će se spikerski nametnuti ljeto u predgrađu
stuštit će se sa svojim sparnim idejama, prije nego udahnem
zrak, zrak, kako lijepa riječ je zrak. (uf, evo opet onaj
osjećaj pred nesvjesticu krajem svibnja), da li ću ispružiti
ruku prema ovratniku najstranijeg prolaznika, ili ću
poderati glas u tom trenutku - zna samo skuhani pas.
pod tlakom žutog letjet će mi naočale nisko nad cestom,
a knjiga pod rukom pobacit će spontano sluzave listove
kad dobije viziju svoh ljetnog nematerinstva, izgorjet će mi
jedine cipele kad posljednji pušač mrtav baci čik na razliven
benzin kojim će se pomokriti ljeto a već mu je mjehur
pun, ni moji najdraži neće moći ćaskati sa mnom da
ne padnem u djevičansku nesvjest, trbusi će im biti puni
crvene prašine iz otprte ciglane na nebu, cijelo vrijeme će
podrigivati rumene oblačiće u eter dok se ne očiste a
moraju nekako disat... na svu sreću, nitko me neće
spasiti od duboke nesvjestice! u njenom ću kabinetu
tiho razbijati režim ljeta na bijelom pijesku u crvenom
kaputu Vasilise Premudre, strpljiva i blijeda ko dizana tijesta
Dorta Jagić
prkositi svemu oko sebe.
nositi kratke rukave samo zato sto cijeli svijet ocekuje kisu. otici na vrh planine samo zbog zabrane i poriva za stiskanjem svih crvenih "tipkala" iako iznad pise "dont pusk the reed buton". ali kinezi ionako plagiraju sve moguce trendove danasnjice. imam kopirajt na sve svoje muskarce i smijem pisati njihovo pravo ime na etiketu. za razliku od kineza.
stilisticki zadrzavam pravo na hiljadu postupaka iako ne pokaznajem teoriju. ucim/kradem od drugih jer ovo ionako nitko vise ne cita. prodaje se samo fejsbuk i pranje mozga kvizovima, milijardama novih prijatelja koji ce te jednog dana zaskociti i izdati jer vaze samo oni koji su tu. nevirtualno. a i oni ne vaze uvijek.
nekoliko. samo nekoliko ljudi na koje cu istresti sve svoje danasnje krusne mrvice zaostale od jucerasnjih domacih objeda. i onog bataka od jutros. a trudim se izmisliti najnoviju knjigu u knjizari, pa da odem kulturno se uzdignuti iako nemam vremena jer sam se obecala mnogima.
u torbi gomila trica i onih duhanskih ostataka koji je prljaju; hrpa papira isaranih, isprintanih; kisobran i na njemu jedino cvijece koje sam zbilja primijetila u posljednja dva mjeseca jer kisa je nesnosna i ponovo se ocekuje.
glad para utrobu nakon samo par sati, lice mi se rascvjetalo, nevjerojatan znak pms-a i moje tipicno-zenske placljivosti. ali odlucila sam biti zgodna i imati crveni ruz na usnama, uspraviti se koliko je to moguce i prekriti jedini adut suncanim naocalama. zaboravit cu se, znam. grickat cu zanoktice i ostati jednako trash i jednako nezenstvena.
iskljucit cu mobitel poslije svadje koja je neminovna ovih dana i truditi se ostati slobodna. opet cu popiti litru previse. vidjet cu nekoga, to je sigurno, zuta palestinka uvijek nekoga vidi kad izadje iz zagusljive sobe koja smrdi na kuhanu kitovinu. meso od kita, jel...
tocno, ali izvan vremena.
slazem se s ljudima. nisam zaljubljena. nisam ni kreativna. samo povracam performance. ne pisem palatale. volim gramatiku kad nije dosadna.
sve smo mi princeze umrljane sladoledom oko usta. carobni stapic u vlaku prema Beogradu. stapovima se naime ubijaju vampiri. jer princhevi su precijenjeni. ili ih ni nema.
pretesko?
besmisleno?
mozda..
ali razorit cu Pag, postoji neka prošloćnost tamo. neke krivo procijenjene ljubavi.
zasad mi treba opticar, ginekolog, novinar i asistent. shvatila sam da ne vidim.
kradem Ireni rijeci opasno i opasno smo svi povezani, Irena i Katja, Katja i ja, Irena i ja, ja i Sedmi, Sedmi i cura... pohlepa u osmjehivanju, ptica rugalica i ja koja vjecito odustajem jer nemam suknjicu nego bedz "suck my duck" i pop-art merlinku s brkovima, rastrgan kaput iznutra, rastrgano mnogo toga iznutra i zutu palestinku koju obozavam, a hladno je ipak. pruzam njemu i njoj svoju popucalu ruku i ruzne prste, drugom rukom grlim pivo, Tomislava, a rekla sam da mi nije zdrav. od njega imam amnezije. od Njega pak imam lijek za amnezije, upijam sve i zapamtila bih i broj da mi je rekao, a ne samo predvidljiv e-mail. ne, necu dodjeljivati veliko slovo zamjenicama. zaustavite me ako to opet ucinim!
zadnjih dana pusim u svakom smrvljenom koraku po asfaltu mog ostvarenog sna. ali kad se jedan san ostvari, pojavljuju se novi, uvijek novi, upadamo u ponor mazohisticki trazeci snove koji se jos nisu (a mozda nikad i nece) ostvariti.
zdravlje je i dalje najbitnije. zato upirem pogled negdje gore gdje je navodno smjestena vjera i jako zelim da mi Andrea ozdravi, pa da moze hodati onako brzo kao prosli tjedan i da rucamo na savi jer ne volimo hranu na cvjetnom...
Irena je, naime, opisala mene opisujuci sebe. stoga, stavljam pred vas svoj jedini dobar specijalitet, a to je Citat...
"Godine 1955. ja sam, kao bivsa studentica arheologije, takodjer cesto stajala na Zrinjevcu pred nasim muzejom i vjerojatno trazila "Prousta", trazila poeziju ili nekoga osjetljivog sugovornika. I nisam, naravno, znala ono sto je Matko Peic znao - iz cahure obiteljskih ideala nisam u zivot ponijela nikakve sumnje, nikakav pronicljiv pogled na stvarnost. Ne, bila sam mlada i glupa, nisam uopce prepoznavala znakove vremena. Zbog toga su sva razocaranja uvijek bila samo vlastita krivnja, vlastit nedostatak.
(...)
Zapravo neoprostivo za nekoga tko je mislio da misli.
I tako, vidim tu studenticu kako vjecno stoji na Zrinjevcu, stoji 1955., 1965., s tom manom sljepila, i trabunja nesto o ljubavi, o pravdi.
Na toj praznoj, bijeloj ploci odvijao se zivot. A za sve ono sto joj je prekasno postalo jasno, za sve to bio je isporucen racun i morao je biti placen.
(...)
A ona cura? Njen Zrinjevac? To se moze zaboraviti, povuci jos poneki potez po bijeloj ploci, i zaboraviti. Njegova je prednost u tome nedostizna: vidik je otvoren, svjetlo pada na krajolik teksta."
(Irena Vrkljan)
Padali su kiša i snijeg.
Mogle su padati i sjekire, ali ja bih i dalje razmišljala o tebi.
spava mi se. bloody sunday je opet ucinila svoje, energija je pala na nezavidnu razinu, no ipak cekam prijatelje.
koliko god prolazila njegovim kvartom, ne uspijevam ga uloviti. dioptrija mi pak ne omogucuje da ga prepoznam kroz stakla nasih kafanica. tamo nisam suvise samopouzdana, korak mi je nesiguran, glava spustena da ne moram skiljiti prema suncu koje je danas iznimno jako. iznikle su improvizirane terase. u glavi su monolozi, neponovljive struje svijesti koje me cine propalom spisateljicom. grad je danas bio predivan na potezu Glavni kolodvor - Zrinjevac - Gajeva. ljudi su nosili kratke rukave sto me sjetilo na onaj lakat koji strsi malo ponad gitare, pa onda tamne obrve i velike tamne oci koje primjecuju kad sam na odlasku, i pramenovi, moj najveci izazov. volim kad je blizu iako onda precizno cujem otkucaje srca i tek neznatno rijeci mogu izgovoriti. ja, pjesnik! ja, pjesnik koji je izgubio ritam i trazi ga vec mjesecima. pitam se je li on ikada izgubio ritam... i moze li mi pomoci da ga pronadjem. pitam se i je li moguce da se muskarac s 24 godine zaljubi.
postalo je irelevantno ono sto nas najvise veze. bojim se toga. znam da nikad nije vrijeme za proslost, ali mi smo je trebali zadrzati barem jos malo. pitam se hocemo li ikada opet spomenuti nasu proslost... hocemo li zajedno uspjeti rasklopiti ono djetinjstvo koje smeta nasim kasnijim sjecanjima...
mi smo isti...
zivci su mi napeti. nemam strpljenja za toliko cekanja. nemam strpljenja za toliko povrsnosti i manjak vremena dok sam s njim. bojim se da se gubimo tako lako kao sto smo se i nasli. i mi postajemo irelevantni kao i nas grad u nama.
jednom cemo izblijedjeti do nejasno procijedjenog "bok"... znam to..
razgovori s prijateljima. sa sestrom. sve moguce bujice raznih osjecaja isplivale su na povrsinu ove Veljace.
svake veljace, jer svaka je ista - mackama libido luduje; dani su tmurni i hladni, ali i osjetno duzi nego prethodnih mjeseci; koncentracija zestoko opada; bioprognoza svakog dana donosi nesto novo; a moji prijatelji i ja se mijesamo u loncu graha i ispita. napadaji euforije, pa odmah depresije, dubinska promisljanja o smislu ili bitku, zatim beskrajne telefonske rasprave s roditeljima, zaljubljivanja, breaking news - breaking ups......
sva sranja (nisam uspjela pronaci nijednu ljepsu rijec) ovog svijeta zbijena su u jednoj obicnoj maloj Veljaci, koja je ove godine slucajno narasla da bi iduce opet nastavila po starom..
no ja sam, unatoc svemu, sretna! u inat!
zivim za dan kad ce se otpetljati svi cvorovi Veljace, kada ce doci Ozujak s macem!
danas sam htjela napisati i nesto o svom svijetu. naime, objesila sam plakate na zid i razveselila se.
no moj je svijet izmastan, pa ne vidim razlog da ikoga zanima. sretna sam, i to je jedino sto trebate znati.
ionako Veljaca dominira.
on ce usmjeravati nebeske pruge od secerne vune!
on je drag.
a ja ga poznajem!
i bijase Sunce danas i okrunih ga!
i vidjeh njega danas i da sam mogla, okrunila bih i njega!
vrhunac je srece kad noge klecaju i ruke drhte, pa jos kad divna kiosk-teta pokloni 2 naljepnice za novu nagradnu igru (cisto da probam uloviti tu srecu na djelu).
zeznula sam se, danas je parni datum, a ipak sam ulovila pogled. nezainteresirani. objektivno oko iza naocala je tako procijenilo i ja mu vjerujem jer je isto to oko predvidjelo da cu danas napisati jos jedan post. hvala na dvije kave i hrani za dusu!
hvala, hvala, hvala na svemu! jer ispunjena sam vlastitim izljevima dobrih emocija prema drugima. zasto i ne bih, nakon dugo vremena, voljela bezuvjetno, bez ikakve povratne informacije osim pogleda? nezainteresiranog, doduse. ali zasto ne, kao u ona vremena kada je gotovo svaka ljubav bila zabranjena i/ili tuzna?
zasto ne? - kazem i majci kad se cudi mome platonizmu i nenadanoj sramezljivosti.
o da! spustanje na Zemlju. citanje komentara. bol u zelucu. cekanje rezultata. surfanje.
zapravo sam imala mnogo tema na tapeti prije nego sam zapocela post.
htjela sam napisati nesto o svome drustvu. nesto melankolicno, sjetno, mekano. ali evo, opet ih ostavljam "zbog tipa"! htjela sam doista napisati nesto o drustvu. ali drustva nema!
htjela sam napisati nesto o knjigama koje citam. ali one same govore za sebe i ja ih tek upoznajem, upijam, pronalazim. i ljubomorno zadrzavam za sebe. one su mi nadomjestak, proteza moje svakidasnjice, dodatno zadovoljstvo, moj kucni ljubimac...
htjela sam napisati kako obozavam Zagreb u inat svima, i kako ne znam sto bih bez tog grada koji je jedno od mojih zivotnih utocista. koliko ljubavi imam za te ljude, beton, ulice, kvartove i tramvaje! i koliko sam zahvalna sto studiram bas ovdje!
spustanje na Zemlju. veceras se ide van i veselim se. rezultate cu isto valjda docekati. komentare cu ponistiti. barem nekoliko njih. mozda nesto i pojedem danas. i jos hiljadu puta cu refreshati facebook.
na Zemlji je lijepo. ali Sunce je visoko i ja sam morala ispuniti obecanje!
biti smirena bila je jedna od par mojih jedinih zelja.. osmijeh (ne da mi se crtati smajlice)..
nebo iznad mene cini nepovoljnu bioprognozu, pa naglo postajem citalacki nastrojena, zaljubljena u tocno odredjenu, posebnu knjiznicu, i u onu dobro skuhanu govedju juhu koja me opusti pred spavanje.
jednog dana mozda cu nauciti kuhati. ipak.
gurman progovara iz mene. gurman koji se šopa ljudima svih vrsta s ponekim dobrim prilogom, puno zanimljivijim od obicnog pire-krompira.
stoga sam se smirila u jednoj prihvatljivoj mjeri. premda se bavim napetim detektivstvom, nesto kao - balkanski spijun koji me je volio (1984/1977).
"Kad se zaljubi, Bik odmah počinje razmišljati koliko će ga (je) to koštati, a naročito banketi koje pripema da bi impresionirao voljenu osobu. Obavezna je veća količina hrane i pića, ništa ne smije nedostajati."
FUTURE TO DO LIST:
kad/ako se jednom upoznamo - izvagati pozitivne i negativne stvari, vrline i mane, suncane i kisne dane
- otputovati negdje u proslost, pa onda u buducnost
- spustiti/podignuti nas na istu razinu
- zaboraviti plave muskarce/zene
- usreciti roditelje
- usreciti se uzajamno
- biti sretni
"Screw college, I want to be a Disney princess!"
